Antikancerogeno djelovanje meda

Antikancerogeno djelovanje meda

Antikancerogeno djelovanje meda

Stoljećima je med poznat po svojim ljekovitim svojstvima i promicanju zdravlja. Med je kompleksan produkt proizveden od strane raznih vrsta pčela medarica (Apis sp.) iz nektara biljnih cvjetova ili eksudata biljnih floema kojim se hrane insekti (medljika), ili mješavine oba. Ove razlike u izravnim i neizravnim (putem fitofagnih izlučevina insekata) botaničkim izvorima, kao i različitim strategijama hranjenja različitih izolata / vrsta pčela, uzrokuju sezonske, biogeografske (regionalne) i vrsti specifične varijacije u različitim vrstama meda.

Iako je med uglavnom koncentrirana vodena otopina invertiranih šećera (glukoza i fruktoza), također sadrži i druge saharide, aminokiseline, organske kiseline, vitamine, minerale, antioksidante, flavonoide, fenolne kiseline i karotenoide. Od različitih vrsta fitokemikalija prisutnih u medu, sadržaj fenola i flavonoida je relativno visok i sastoji se od jednostavnih i polifenola, kao što su akacetin, apigenin, kofeinska kiselina, fenetil ester kofeinske kiseline (CAPE), krizin, galangin, kaemfereol, pinocembrin , pinobanksin i quercetin koji doprinose njegovoj antioksidativnoj aktivnosti. Flavanoidi obično imaju antikancerogena svojstva zbog svoje antioksidacijske aktivnosti i također srodne sposobnosti da mijenjaju mnoge signalne puteve, uključujući stimulaciju faktora tumorske nekroze alfa (TNF-α), inhibiciju stanične proliferacije, indukciju apoptoze i zaustavljanje staničnog ciklusa. Smatra se da med pokazuje širok spektar terapijskih svojstava uz antioksidacijsku aktivnost, uključujući antimikrobnu aktivnost, citostatsku i antiinflamatornu aktivnost.

Osnovna struktura flavanoida

Zanimljivo je, međutim, da med može pružiti osnovu za razvoj novih terapija za bolesnike s mekim i tvrdim (tumorskim) karcinomom tkiva, osobito med iz džungle (divlji med prikupljen iz šumskih regija). Osim što je utjecao na kemotaktičku indukciju neutrofila i reaktivnih kisikovih vrsta, pokazalo se da med podrijetlom iz džungle ima značajnu antitumorsku aktivnost in vitro protiv stanica raka dojke, grlića maternice, oralnog i osteosarkomskog karcinoma. Međutim, in vivo ili in vitro učinak meda na hormonski ovisne ljudske vrste raka, poput karcinoma dojke, endometrija i prostate, kao i raka čvrstih tumora in vivo, ostaje u velikoj mjeri nepoznat. Med ima umjerenu anti-tumorsku aktivnost i anti-metastatski učinak protiv karcinoma bubrežnih stanica štakora i glodavaca i pojačava učinak standardne kemoterapije s 5-fluorouracilom ili ciklofosfamidom. Neke od glavnih fitokemikalija u medu (epigalokatehin-galat, likopen, genistein i resveratrol) korištene su za liječenje raka prostate, iako će točan relativni sastav meda varirati između različitih regionalnih, sezonskih i botaničkih izvora. Postoji sve više dokaza koji potvrđuju da je med prirodni protuupalni, antimikrobni, antikancerogeni agens s mogućnošću liječenja kroničnih ulkusa i rana. Dok su antibakterijski učinci čistog ili visokih koncentracija meda vjerojatno uglavnom zbog njegovog osmotskog potencijala, in vitro i in vivo antikancerogeni učinci obično se vide pri mnogo nižim koncentracijama, čak i prije sistemskog razrjeđivanja u tkivu i stoga je vjerojatnije da će se odražati stvarna bioaktivnost njegovih komponenti u tragovima. U tu svrhu je poznato da med sadrži kofeinsku kiselinu, CAPE i flavonoidne aglikone koji reguliraju mnoge stanične enzimske putove, uključujući proteinske tirozinske kinaze, ciklooksigenete i ornitin dekarboksilazu.

Pokazano je da su mehanizmi djelovanja meda na smanjenje proliferacije tumora uglavnom poboljšanje imunološkog odgovora na tumorske stanice. Na primjer, med povećava proizvodnju interleukina (IL) -1B, IL-6 i TNF-a u ljudskoj monocitnoj staničnoj liniji- MM6, kao i primarne humane monocite, povećava proizvodnju sekundarnog antitijela imunog odgovora i pojačanu cirkulaciju neutrofila i kemotaksiju na tumor. Objavljeno je da drugi različiti mehanizmi uključuju modulaciju signalnih putova uključujući TNF-α, inhibiciju stanične proliferacije i indukciju apoptoze, zaustavljanje staničnog ciklusa i inhibiciju oksidacije lipoproteina. Međutim, pokazalo se da sposobnost meda da inducira smanjeni rast tumora ili da inhibira metastaze ovisi o vremenu liječenja.

Bosiljka Studen, mag. ing. biotechn.