Med u prehrani dojenčadi

Primjena meda u prehrani dojenčadi bila je uobičajena preporuka tijekom posljednjih stoljeća i postoje zanimljiva zapažanja vezana za istu. Dojenčad koja su u svojoj prehrani imala uključen med imala su bolju krvnu sliku i veću dobit na tjelesnoj masi od dojenčadi koja u svojoj prehrani nisu imala med.

Podnošljivost meda je bila puno veća od podnošljivosti prema saharozi, te se pokazalo da je konzumacija meda skratila faze plakanja dojenčadi. Konzumacija meda je imala puno bolji utjecaj na konstantan rast i razvoj dojenčadi bez faze opadanja tjelesne mase u usporedbi sa saharozom. Došlo je do porasta koncentracije hemoglobina, dok je boja kože dojenčadi bila zdravija, a problemi s probavom minimalizirani. Prehrana u koju je uveden i med se pokazala puno efikasnijom ne samo u održavanju tjelesne mase dojenčadi nego i u obrani od različitih infekcija i bolesti naspram prehrane bez meda i uz dodatke za poboljšanje krvne slike. Jedno od mogućih objašnjenja je utjecaj oligosaharida iz meda na B. bifidus bakteriju koja je dio probavne flore i osigurava zdravlje i razvoj gastrointestinalnog trakta.

Studija koja je pratila utjecaj mlijeka zaslađenog s medom i mlijeka zaslađenog sa saharozom, kao dio prehrane dojenčadi, na zdravlje dojenčadi je pokazala da dojenčad koja konzumira med osim što imaju bolju krvnu sliku i bolji porast u tjelesnoj masi, bolje apsorbiraju kalcij i imaju bolji bris stolice.

Međutim, postoji zabrinutost za zdravlje djece zbog moguće prisutnosti Clostridium (Cl.) botulinum u medu. Budući da je bakterija Clostridium (Cl.) botulinum u prirodnoj hrani sveprisutna, a med je ne sterilizirana pakirana hrana prirodnog podrijetla, rizik od niske razine kontaminacije ne može se isključiti. Spore ove bakterije mogu preživjeti u medu, ali ne mogu izlučivati toksin. U želucu dojenčadi mlađe od jedne godine spore bakterija iz meda mogu preživjeti i teoretski izlučiti toksin, dok djeca starija od 12 mjeseci mogu progutati med bez ikakvog rizika. U Njemačkoj je na godišnjoj razini prijavljen po jedan slučaj botulizma u dojenčadi i pripisuje se konzumaciji meda.

Nedavno je znanstveni odbor EU-a ispitao opasnost od Cl. botulinum u medu i došao do zaključka da su potrebna mikrobiološka ispitivanja meda kako bi se isključila prisutnost spora Cl. botulinum u medu, ali da ispitivanja neće imati veći utjecaj na pojavu botulizma kod dojenčadi budući da je incidencija botulizma kod dojenčadi niska i sporadična. U zemljama EU-a zdravstvene vlasti nisu donijele propis za stavljanje oznake upozorenja na posude s medom kao što je “med ne treba davati dojenčadi mlađoj od 12 mjeseci”.

Na kraju možemo zaključiti da uvođenje meda u prehranu dojenčadi ima više beneficija nego opasnosti po zdravlje. Važno je uzimati med od provjerenih dobavljača i voditi brigu o kvaliteti i podrijetlu istog.

Bosiljka Studen, mag. ing. biotechn.